Me too!
Even more than book club guides, I hate it when last 10% of book are excerpt from some other book. :/
REBLOG: Booklikes ve en sevdiğim yazarlardan Gogol kendi yaptığım ayraçlarımda!
Imam tri Murakamijeve knjige u svom posedu.
Dance Dance Dance je T. ukrao za mene pre više od godinu dana.
South of the Border, West of the Sun je E. ukrao za mene i poklonio mi za prošli rođendan.
After Dark sam ja danas ukrala na ulici.
Volim nas.
Herman Melville, Moby Dick
Kupila sam je pre milion godina iz radoznalosti, stigla do polovine s čitanjem i odustala. Koeljo, ne mogu te.
U skladu sa "Ne ostvarujem veliku umetnost, samo ekstazu. Da nema ljudi, izvesne svoje zanose bih kreštao i derao u prostor."
Ломпар, између осталог, пореди Роман о Лондону са Браћом Карамазовим, Мајстором и Маргаритом, Милтоновим Изгубљеним рајем и различитим обрадама легенде о Фаусту на основу појављивања "оне силе која вечито стреми злу, а вечито твори добро".У Роману о Лондону Мефистофел је транспонофан кроз секс, и фразу која се често понавља: "Секс је корен свега".Одлична студија.
"Ljudi govore. Govore stvari proste, beznačajne, ali zato baš pretovarene onim što je život ljudi i univerzuma uopšte.", kaže sam Rastko u predgovoru romana. Upravo to je stavljeno u prvi plan - moć kolokvijalnog jezika. Ljudi ne govore mnogo u ovom delu, ali ono što govore nagoveštava njihove tragične sudbine. Ličnosti su tek naznačene i njihovi životi opisani su tek kroz nekoliko rečenica, ali su upečatljivi toliko da bi svaka od njihovih sudbina mogla postati tema sasvim zasebnog romana.Žanrovski je roman teško odrediti. U trećem delu se javlja esejistička forma, u skladu sa načelima ekspresionizma - vizija prirode gde sam narator uočava suštinu svega, a to je materija. Delo se završava krikom - s jedne strane umirućeg neidentifikovanog bića, a s druge strane, novog života, deteta koje se tek rađa, o čijem budućem životu 'mi ne možemo ništa znati'.Rastko Petrović je uspeo da na svega 60ak strana načini delo koje ima 'svoju boju, svoj ukus, svoj ton, svoj parfem, svoju sudbinsku patetičnost'.
Lepo i zanimljivo napisana. Koga zanima život Branka Miljkovića u srednjoškolskim i studentskim danima, neka obavezno čita.
Numem da ocenim ovo.Ako dam lošu ocenu, ispašće da ne kapiram avangardnu književnost. Sve ja to razumem, eksperimentisanje, ekspresionistički momenti, stoprocentna avangarda.Ali, žao mi je, Rastko, to nije ono što ja želim od književnosti.